Blog

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju osim slobode kretanja radne snage olakšano je i slobodno kretanje kapitala. I prije ulaska u Europsku uniju sloboda kretanja kapitala bila je zagarantirana našim zakonima, ali naši  poduzetnici su većinom bili orijentirani na domaće tržište. To se počelo značajno mijenjati pod utjecajem mnogih fondova rizičnog kapitala koji su često uvjetovali da se predstavljena ideja realizira na inozemnom tržištu. Tako su npr. softwerskim  tvrtkama konzultanti za prikupljanje kapitala i ulagači najčešće predlagali da se društva osnivaju u Velikoj Britaniji ili SAD-u gdje su administrativne prepreke za poslovanje manje, a pristup ulagačkim instrumentima veći. Većinom inozemni ulagači  od poduzetnika u koje ulažu traže da otvore kompanije u zemljama čije zakonodavstvo i pravila poslovanja poznaju, a porezna opterećenja su manja. Osim toga, u Hrvatskoj je često nemoguće registrirati inovativnu djelatnost jer ista nije definirana zakonom pa se često odbija registracija djelatnosti koja kod nas nije regulirana. Tako je započeo pravi val otvaranja kompanija u inozemstvu od strane hrvatskih građana i to ne samo informatičke branše.  Osim novih poduzetnika, u inozemstvu otvaraju kompanije i etablirani poduzetnici koji se na taj način šire na nova tržišta. Kombinacije koje se pritom javljaju su razne, od otvaranja podružnica, otvaranja povezanog društva do seljenja sjedišta u drugu zemlju članicu Europske unije.

Neki od poduzetnika prilikom otvaranja inozemne kompanije odabiru zemlje koje spadaju u takozvane Off shore zone, ali treba naglasati da to nije protuzakonito. U tom slučaju protuzakonito je isključivo transferiranje dobiti ostvarene u Republici hrvatskoj na Off shore zone putem kreiranja transakcija, odnosno izdavanjem računa za usluge koje nisu obavljene odnosno pružene hrvatskoj kompaniji. Ostvarivanje prihoda putem kompanije u Off shore zoni u potpunosti je legalno ukoliko se radi o stvarnim poslovima, te je odabir tih zona legalno pravo poduzetnika da za sjedište svoje kompanije odabere zemlju sa najnižim poreznim davanjima. Naravno, nisko porezno opterećenje i porezne olakšice koje pružaju pojedine zemlje odnose se isključivo za porez na dobit, dok se porez na dohodak plaća prema poreznoj rezidentnosti vlasnika. Bez obzira na neupitnu legalnost kompanija u Off shore zonama, u današnje vrijeme je teško naći poslovnu banku koja želi otvoriti račun kompanijama iz tih zona zbog regulatornih pritisaka. Sada je moguće otvoriti poslovni račun za kompaniju iz off shore zone jedino ukoliko su vlasništvo i izvor financiranja transparentni.

Mada je našim zakonima zagarantirana sloboda kretanja kapitala ne znači da ista nije regulirana i da naši građani koje koji u inozemstvu otvaraju kompanije ne trebaju ispuniti određene administrativne zahtjeve kako ne bi imali problema sa nakon što ostvare neka prava iz svog inozemnog ulaganja. Ta pravila odnose se i na hrvatske kompanije koje otvaraju svoje inozemne kompanije bez obzira da li se radi o podružnicama ili povezanim društvima.

Svaka rezident (pravna ili fizička osoba) treba prema odredbama Zakona o deviznom poslovanju i Odluci o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja bilance, stanja inozemnog duga  i stanja međunarodnih ulaganja, dužan je u roku od 30 dana od isteka mjeseca u kojem je stekao udjele  u inozemnim društvima prijaviti svoje ulaganje Hrvatskoj narodnoj banci. To se obavlja na propisanim obrascima. Također je važno ne smetnuti s uma da se i kasnije prodaje udjela i/ili smanjenja i povećanja također prijavljuju osim ukoliko su transakcije ispod iznosa obaveznih za prijavu. Također ukoliko hrvatsko društvo osniva podružnicu u inozemstvu te se imovina sa društva prenosi na podružnicu te transakcije je potrebno prijaviti HNB-u . Poreznoj upravi se inozemna direktna ulaganja ne trebaju prijavljivati.

Oporezivanje inozemnih kompanija je jednostavno. Porez na dobit plaća se prema sjedištu kompanije. Naime, kompanija je pravna osoba i porezna rezidentnost utvrđuje se prema sjedištu društva bez obzira na poreznu rezidentnost vlasnika kompanije. Dakle, oporezivanje porezom na dobit inozemne kompanije nije pod ingerencijom hrvatske Porezne uprave.

Oporezivanje vlasnika inozemnih kompanija složeni je postupak i ovisi o rezidentnosti vlasnika, da li su vlasnici pravne ili fizičke osobe, da li je porez plaćen u inozemstvu, te da li sa određenom zemljom Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Utvrđivanje porezne rezidentnosti vlasnika inozemne kompanije, ukoliko se radi o fizičkoj osobi složeni je postupak ukoliko vlasnik nema prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj usprkos posjedovanja hrvatskog državljanstva , ali ukoliko ima boravište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj ta osoba je porezni rezident Republike Hrvatske i porez na dohodak je dužna plaćati u Republici Hrvatskoj. Te odredbe mnoge zbunjuju, pa su česte situacije naknadne naplate poreza jer su propušteni koraci za utvrđivanje porezne rezidentnosti i nisu podnošene propisane prijave primljenih dohodaka iz inozemstva. Najčešća zabluda je da se dohodci iz inozemstva ne moraju prijavljivati u Republici Hrvatskoj.

Česta je praksa da se isplata honorara, dividendi i drugih dohodaka iz inozemstva vrši na inozemne račune građana što nije protuzakonito. Međutim, mnogi smatraju da podatci o tim isplatama nisu dostupni hrvatskoj Poreznoj upravi i ne prijavljuju te dohotke što jest protuzakonito. Primjenom Ugovora o međunarodnoj razmjeni podataka  i primitci na inozemne račune građana Republike Hrvatske su dostupni Poreznoj upravi.  Ne prijavljivanje inozemnog dohotka može rezultirati mnogim problemima, poreznim sporovima pa sve do optužbi za poreznu utaju.

POREZ NA DOHODAK

Za razliku od poreza na dobit, primitci koje fizičke osobe, rezidenti Republike Hrvatske ostvaruju od svojih kompanija u inozemstvu kao što su plaće, razni honorari, kamate, isplata dobiti (dividende) oporezuju se u Republici Hrvatskoj u skladu sa odredbama Zakona o porezu na dohodak. Sa zemljama sa kojima imamo u sklopljene Ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja primjenjuju se i odredbe tih Ugovora.

Honorari rezidenata isplaćeni od strane inozemne kompanije

Često inozemne kompanije koje su osnovali naši građani angažiraju hrvatske stručnjake na projektima i oni najčešće honorarno rade za te kompanije. Ukoliko je inozemna kompanija angažirala hrvatske rezidente temeljem ugovora o djelu ili ugovora o autorskom djelu obveznici prijave dohotka su primatelji honorara iz inozemstva. Primatelji su honorare dužni prijaviti u roku od 8 dana poreznoj upravi, obračunati dužne doprinose i poreze, uplatiti ih u državni proračun na propisane račune i  podnijeti JOPPD obrazac nadležnoj poreznoj upravi. Porezi i doprinosi plaćaju se prema propisanim stopama koji se primjenjuju na tuzemne honorare. Ukoliko je porez na dohodak plaćen i u zemlji u kojoj isplatitelj ima rezidentnost (zemlja u kojoj inozemna kompanija ima sjedište) te primatelj za tako plaćen porez ima potvrdu o plaćenom porezu, isti se može odbiti od porezne obveze prilikom podnošenja godišnje porezne prijave ukoliko sa  tom zemljom postoji Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji to dopušta.

Primitak dividende iz inozemstva

U slučaju primitka dividende ili udjela u dobiti iz inozemstva situacija je slična kao i kod honorarnog rada. Rezident, fizička osoba dužna je u roku od osam dana prijaviti primitak dividende ili udjela u dobiti, obračunati porez na dohodak od kapitala po stopi od 12%, pripadajući prirez te iste uplatiti u državni proračun. Dohodak se također prijavljuje na JOPPD obrascu koji se podnosi nadležnoj poreznoj upravi prema mjestu stanovanja.  Kao i kod honorara, ukoliko je taj porez plaćen u zemlji isplatitelja s kojom imamo sklopljen Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, podnošenjem godišnje porezne prijave tako se plaćeni porez može uračunati kao plaćen porez i ostvariti eventualni povrat poreza. Ukoliko sa zemljom isplatitelja nemamo sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja plaćen porez prilikom prijave inozemnog dohotka smatra se konačnim porezom i nije potrebno podnositi godišnju prijavu. Ukoliko je obveznik zaboravio prijaviti i platiti porez prilikom primitka inozemnog dohotka dužan je podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak.

Primitak od kamata iz inozemstva

U slučaju primitka kamata na temelju pozajmica ili kredita danih inozemnoj kompaniji, to se također smatra dohotkom iz inozemstva za koji postoji obaveza prijave i plaćanja pripadajućih poreza po propisanim stopama. Rokovi za prijavu su isti kao i kod isplate dividende ili udjela u dobiti, te se također podnosi JOPPD obrazac na nadležnu Poreznu upravu. Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja primjenjuju se i kod ovih inozemnih primitaka.

Prijava u registar poreznih obveznika

Da bi se porez moga plaćati po primitku naknade i/ili dividende iz inozemstva potrebno se putem RPO obrasca prijaviti Poreznoj upravi u registar poreznih obveznika temeljem primitaka iz inozemstva. Ta prijava se može obaviti primitkom prvog dohotka u roku od 8 dana. Bez prijave u registar poreznih obveznika nećete moći plaćati porez po primitku naknade već isključivo putem godišnje porezne prijave što može rezultirati dodatnim obavezama.

Podnošenje JOPPD obrazaca

Kao što sam naveo , za sve vrste dohotka iz inozemstva potrebno je Poreznoj upravi u propisanom roku podnijeti  JOPPD obrazac. Za većinu primatelja dohotka taj obrazac je previše kompleksan za popunjavanje zbog podataka koji se u njemu traže te je za to najbolje potražiti stručnu pomoć ovlaštenog računovođe ili poreznog savjetnika.

Zapošljavanje hrvatskih radnika u inozemstvu putem izaslanja

Osim poreznih i administrativnih obaveza važno je napomenuti i mogućnosti korištenja ljudskih resursa hrvatskih kompanija u inozemnim kompanijama. Ukoliko osnivač inozemne kompanije ima kompaniju i u Hrvatskoj, on svoje radnike koji rade u hrvatskoj kompaniji može uputiti na rad u svoju inozemnu podružnicu ili nezavisnu kompaniju. Prije upućivanja radnika na rad u inozemnu kompaniju potrebno je na Zavodu za mirovinsko osiguranje ishoditi A1 tiskanicu kojom se odobrava upućivanje i radniku daje status izaslanog radnika. Takav status radnika može se zadržati najduže u periodu od 2 godine. Osnovica za doprinose se uvećava za 20 % u odnosu na plaću koju radnik ostvaruje temeljem osnovnog Ugovora o radu. Preduvjet za ovaj postupak je sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju između dvije države. Na snazi su Ugovori sa skoro svim zemljama članicama Europske unije.

Obaveze nakon osnivanja inozemnog društva

Obaveze nakon primitka inozemnog dohotka

Autor: Božidar Andrija Lukša, ovl.rač.