Na našem blogu čitajte članke našeg savjetničkog tima u kojima se obrađuju razne teme važne za moderno poduzetništvo
Danas mnoge kompanije posluju kao podružnica neke kompanije, odnosno kao sastavni dio kao sastavni dio grupe povezanih osoba, bilo međunarodnih ili domaćih. Veliki dio takvih društava ima međusobne transakcije kao što su plaćanje raznih naknada za znakove i licence, kupovina i prodaja robe, administrativne usluge. Takve transakcije mogu omogućiti transferiranje dobiti s jedne na drugu kompaniju, a time i prebacivanje poreznih obveza na kompanije koje su u povlaštenom poreznom položaju. Osim prebacivanja poreznih obaveza na kompanije koje su u povlaštenom poreznom položaju, multinacionalne kompanije tim transakcijama mogu prenijeti porezne obveze u zemlje u kojima je porez manji od poreza.
Cilj poreznih uprava svih zemalja je da svojim propisima oporezivanje dobiti pokušava zadržati u svojoj nadležnosti, odnosno osigurati da se dobit ostvarena u određenoj zemlji u toj zemlji i oporezuje. Kako bi spriječile transferiranje poreznih obveza na društva u povlaštenom poreznom položaju ili u zemlje u kojima je porezna stopa manja i u kojima prihod nije ostvaren Porezne uprave većine zemalja implementirale su OECD smjernice za multinacionalne kompanije i porezne uprave (smjernice OECD). Te odredbe u hrvatskom zakonodavstvu implementirane su u Zakonu o porezu na dobit (članak 13.) i Pravilniku o porezu na dobit (članak 40.) . Odredbama tog članka propisana je obaveza utvrđivanja i procjenjivanja da li su poslovni odnosi između povezanih osoba ugovoreni po tržišnim cijenama, te su propisane metode koje se mogu koristiti u te svrhe a to su:
Ukoliko hrvatsko društvo ima poslovne odnose sa povezanim osobama u inozemstvu , a ne utvrdi dokumentacijom da su transakcije među njima po tržišnom načelu, te ne može poreznoj upravi pružiti podatke o povezanim osobama, poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena i razlogom odabira tih metoda porezna uprava ima pravo osporiti te transakcije. Mnogi hrvatski poduzetnici koji imaju transakcije sa povezanim osobama u Republici Hrvatskoj smatraju da se na njih ne odnose odredbe o transfernim cijenama, ali to nije tako. Naime, osim multinacionalnih kompanija, obveznici utvrđivanja usporedivih tržišnih cijena su povezana društva koja su rezidenti u Republici Hrvatskoj ukoliko jedna od povezanih osoba ima povlašteni porezni status i/ili ima pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.
Obveznici izrade dokumentacije o transfernim cijenama
Međunarodne kompanije koje prate odvjetnički timovi i porezni stručnjaci znaju za svoje obaveze o provedbi analize transfernih cijena i cijeli timovi unutar tih kompanija bave se izradama analiza kako bi dokazale opravdanost svojih transakcija. Domaće kompanije koje posluju sa povezanim osobama isključivo unutar Hrvatske često zanemaruju da su i one obveznice ukoliko su te povezane osobe u povlaštenom poreznom statusu. Ta obveza se često zanemaruje najčešće zbog neznanja ali i troškova izrade dokumentacije o transfernim cijenama. Međutim, porezne obveze koje mogu proizaći iz nedokumentiranja transakcija sa povezanim osobama mogu biti značajno veći od troškova izrade analize i Elaborata.
NADZOR POREZNE UPRAVE
Do podnošenja poreznih prijava za 2016.g porezna, odnosno izmjene financijskih izvještaja i uvođenja PD-IPO obrasca u kojem se iskazuju sve transakcije sa povezanim osobama uprava nije sa sigurnošću mogla utvrditi sve obveznike utvrđivanja transfernih cijena. Stoga je dokumentaciju o transfernim cijenama tražila većinom od obveznike za koje je znala da su sastavni dio međunarodnih kompanija i velikih poreznih obveznika koji posluju unutar grupe jer je uobičajeno da takve kompanije imaju transakcije unutar članica grupe. Kod manjih poreznih obveznika Porezna uprava je tražila dokumentaciju o transfernim cijenama jedino ako je u direktnom nadzoru uočila transakcije sa povezanim osobama koje su u porezno priznatom položaju.
Dakle, od 30.04.2016. kada će biti podneseni svi obrasci vezani uz prijavu poreza na dobit među kojima je i spomenuti PD-IPO obrazac Porezna uprava će imati uvida u sve transakcije povezanih osoba, njihove porezne statuse (povlašteni ili ne povlašteni) uvide u postotak kapitala, vrste transakcija. Prema tim prikupljenim podatcima, za razliku od prijašnjih godina, Porezna uprava će s lakoćom procijeniti tko je obveznik utvrđivanja transfernih cijena te će joj to olakšati nadzor nad transfernim cijenama. Naredni period će pokazati da li će to rezultirati povećanim brojem nadzora transfernih cijena i poreznih sporova.
Naime, ukoliko porezni obveznik u trenutku poziva porezne uprave nema dokumentirane metode za usporedbu transakcija sa tržišnim cijenama i druge propisane podatke Porezna uprava će, temeljem ovlasti koje proizlaze iz članka 13. Zakona o porezu na dobit, osporiti te transakcije. To može rezultirati poreznim sporovima velikih vrijednosti i zato predlažem svim obveznicima utvrđivanja transfernih cijena da užurbano provedu potrebne analize pripreme potrebnu dokumentaciju, ažuriranja i informacije.
Važno je znati da porezni obveznik koji podliježe određivanju transfernih cijena treba Dokumentaciju imati pripremljenu za svaku fiskalnu godinu i ona u slučaju nadzora treba biti odmah dostupna poreznim tijelima. |
KAKO DOKUMENTIRATI PROVEDENU ANALIZU
Provedena analiza transfernih cijena, identificiranje metoda za kontrolu transfernih cijena, te informacije o povezanim osobama navode se u dokument koji se najčešće naziva ”Elaboratu o transfernim cijenama”. Multinacionalne kompanije obično rade globalni elaborat za cijelu Grupu, te se na temelju tog elaborata izrađuje Lokalizirani dokument o transfernim cijenama za svaku pojedinu zemlju u kojem se iskazuju transakcije lokalnog društva sa članicama grupe. Lokalizirani dokument o transfernim cijenama trebao bi se ažurirati za svaku fiskalnu godinu i nadopunjavati novoutvrđenim činjenicama i okolnostima. Najčešća je zabluda da ukoliko internacionalna grupa ima ”Globalni elaborat o transfernim cijenama” da ne treba izraditi Lokalizirani dokument o transfernim cijenama. On u najmanju ruku treba biti preveden na hrvatski jezik i metode korištene u tom elaboratu moraju biti povezane sa metodama iz članka 13. Zakona o porezu na dobit. Ukoliko se ”Globalni elaborat o transfernim cijenama” ne radi za svaku fiskalnu godinu neophodna je izrada Lokaliziranog elaborata kojem je podloga izrađeni Globalni elaborat, od kojeg kreće svako daljnje ažuriranje.
Pri odabiru metoda za utvrđivanje transfernih cijena treba procijeniti koja od propisanih metoda najviše odgovara određenoj transakciji. Odabir metoda bi se trebao provoditi na temelju analize koja obuhvaća prednosti i nedostatke pojedine metode, dostupnost podataka i stupanj usporedivosti. Porezna uprava prednost daje metodi usporedivih tržišnih cijena kada je ta metoda primjenjiva. Najčešće metode koje se koriste za utvrđivanja tržišne vrijednosti transakcijama metoda dodavanja bruto dobiti na troškove transakcije, metoda usporedivih tržišnih cijena i metoda trgovačkih cijena. Sam odabir metode nije dovoljan nego je potrebna analiza koja po odabranoj metodi cijenu transakcije uspoređuje sa drugim transakcijama na tržištu. Analiza bi trebala dokazati da bi se ista ili približna cijena transakcije postigla na slobodnom tržištu. Za neke transakcije je veliki problem prikupiti podatke o cijenama transakcijama između nepovezanih društava jer su rijetke između nepovezanih osoba. Npr. promidžbu lijekova farmaceutske kuće rijetko prepuštaju nepovezanim društvima. Isti je slučaj i za usluge razvoja i ispitivanja koje matice naručuju od svojih podružnica u zemljama gdje su ti troškovi manji.
Osim samog odabira Metoda za utvrđivanje transakcija potrebno je opisati same transakcije te dokazati da se transakcije među sudionicima odnose na stvarne poslovne događaje. U svrhu dokazivanja provodi se analiza funkcionalnosti, koristi i rizika. Kod usluga se tom analizom se analizira da li je primatelj transakcije imao koristi od te transakcije, da li je pružatelj te usluge preuzimao kakav rizik kod obavljanja usluge, koji su ljudski resursi korišteni za obavljanje te usluge, te da li se ista stvarno obavlja. Zato je ta analiza važan dio Elaborata jer dokazuje da je primljena ili prodana usluga stvarno obavljena, te otklanja sumnju na fiktivne transakcije.
Osnovni elementi Elaborata o transfernim cijenama
Uz sam elaborat potrebno je u slučaju nadzora imati i dokumentaciju i izračune koji su temelj usporedbe za pojedine transakcije.
Osim za ispunjavanje zakonske obveze, Elaborat služi kao vodič za formiranje cijena u poslovanju sa povezanim osobama, te bi se sve transakcije trebale vrednovati prema metodama utvrđenim u elaboratu.
INTERNA KONTROLA TRANSFERNIH CIJENA KOD IZRADE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
Izradom elaborata ne završava posao obveznika oko transfernih cijena. Prilikom izrade financijskih izvješća za fiskalnu godinu obveznik sastavljanja dokumentacije o transfernim cijenama trebao bi provjeriti da li su za obavljene transakcije sa povezanim osobama formirane cijene u skladu sa izrađenim Elaboratom o transfernim cijenama. Naime, često se u praksi dešava da su neke od transakcija nenamjerno fakturirane po cijenama koje nisu utvrđene u skladu sa metodama i u visini koja je određena elaboratom ili su usred fiskalne godine provođene transakcije koje nisu bile utvrđene elaboratom pa se prilikom interne kontrole utvrdi da cijene transakcije nisu dobro utvrđene. U tom slučaju obveznik u poreznoj prijavi treba uvećati ili umanjiti poreznu osnovicu za razlike koje proizlaze iz cijena transakcije koje su zaračunate povezanoj osobi po metodi drugačijoj od one iskazane Elaboratom. U primjeru interne kontrole transfernih cijena prikazana je pojednostavljena kontrola cijena kalkuliranih po metodi ”trošak +” (dodavanje bruto dobiti na troškove) koji se često koristi kod usluga pruženim povezanim osobama (npr. administrativnim).
Pojednostavljeni primjer kontrole kod metode trošak + (dodavanje bruto dobiti na troškove)
Troškovi administrativnog osoblja 1.000.000,00 kn
Prateći troškovi administrativnih usluga 100.000,00 kn
Ukupni troškovi administrativnih usluga 1.100.000,00 kn
Marža koja se dodaje na troškove utvrđena elaboratom – 5% 55.000,00 kn
Vrijednost transakcije 1.155.000,00 kn
Prihodi od administrativnih usluga sa povezanim osobama 1.150.000,00 kn
Razlika u vrijednosti transakcije
(+) provodi se umanjenje porezne osnovice
(-) provodi se uvećanje porezne osnovice -5.000,00 kn
Iz provedene kontrole proizlazi da su transakcije fakturirane po cijenama manjim od cijena određenih Elaboratom, odnosno uz primjenu manje marže ili da je na neki trošak zaboravljeno zaračunati maržu. U tom slučaju je prilikom izrade porezne prijave za porez na dobit potrebno uvećati osnovicu za oporezivanje porezom na dobit za utvrđenu razliku od 5.000,00 kn.
Autor: Božidar Andrija Lukša, ovl.rač. (Objavljeno Lider)
