Računovodstvo – uređenje struke
Ovih dana, ponovno se aktualiziralo uređenje računovodstvene struke te uvođenje licenciranja računovodstvenih servisa i računovođa. Elektronskom poštom pristižu ankete savjetničkih kuća čiji predstavnici su u radnoj skupini ili se za nju pripremaju. Diskusije se provode na forumima, računovođe su u panici jer osim savladavanja kompliciranih propisa koji se stalno mijenjaju očekuje ih i licenciranje, te se mnogi boje za budućnost svoga posla. Kada se uzmu u obzir uvjeti koji su iznošeni po edukacijama, te netransparentnost i nedovoljno konzultiranje onih na koje se zakon odnosi jasno je zašto vlasnike računovodstvenih servisa i računovođe sve više hvata panika.
Zakonom o računovodstvu je propisano da ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona.
Dakle, sam Zakon o računovodstvu ne navodi da li oblik licenciranja za pravne ili fizičke osobe već se za to očekuje donošenje posebnog Zakona. Prema meni dostupnim informacijama krenulo se u smjeru polaganja ispita za računovođe, koje bi tada imale prava prenijeti svoje licence na pravne osobe. To je jedan od mogućih smjerova koji je postavio zakonski okviri, ali je pitanje da li je odabran najbolji. Samo licenciranje računovođa po mom mišljenju neće dovesti do uređenja struke, već će samo započeti proces. Puno kvalitetniji pristup bio bi da su se propisali uvjeti za dobivanje licence za računovodstveni servis kao npr. kadrovska struktura, opremljenost, visina kapitala, osiguranje od odgovornosti, osnivanje komore. Možda se i u tom smjeru također razmišlja, ali o informacije nisu uopće dostupne javnosti. Sve informacije koje dobivamo saznajemo na edukacijama. Na žalost udruga računovodstvenih servisa ne postoji, te je ta djelatnost sada prepuštena na milost i nemilost Zakonodavca. Računovodstveni servisi su se previše bavili promjenama zakonskih propisa i ispunjavanjem zahtjeva koji su pred njih postavljeni, te se nisu samoorganizirali i sami pokrenuli uređenje struke što je u stvari prava nužnost. Sada im ne preostaje drugo nego nada da će savjetničke kuće koje za razliku od njih sudjeluju na izradi zakona o licenciranju zastupati i njihove interese ili ubrzano pristupiti formiranju udruge računovodstvenih servisa i uključiti se u proces donošenja zakona.
Dakle, usprkos odredbi u važećem zakonu o računovodstvu poseban zakon još uvijek nije donesen niti se znaju ikakva pravila po kojima će računovodstveni servisi i fizičke osobe koje se bave računovodstvom stjecati licencu. Činjenica je da se rokovi za uređenje struke stalno pomiču, ali za tako brojnu i kompleksnu struku potrebno je provesti detaljne analize i tek tada pristupiti izradi Zakona o licenciranju. Za pretpostaviti je da je prolongiranje donošenja posebnog Zakona provedeno u svrhu provođenja dodatnih analiza jer stvarno postoje mnoga otvorena pitanja koja treba proučiti i tek tada donijeti Zakon koji će kvalitetno urediti struku. Isto tako se nadam da će Zakonodavac uključiti i računovodstvene servise u proces donošenja zakona. Ne bi bilo dobro da se poseban Zakon o licenciranju piše bez konzultiranja onih na koje se zakon odnosi.
U nastavku teksta osvrnuti ću se na neka od važnijih otvorenih pitanja vezano uz licenciranje i uređenje struke.
Potrebna stručna sprema
Prema mojim saznanjima prvi prijedlozi su bili da je uvjet za pristup licenciranju za računovođu potrebna najmanje viša stručna sprema i određeni broj godina iskustva na računovodstvenim poslovima. Tome sam se uvijek žestoko protivio. Naime, do 90-tih godina u računovodstvima su pretežito radile osobe sa srednjom stručnom spremom, pa čak i veliki broj voditelja računovodstva u tadašnjim organizacijama nije imao fakultetsku naobrazbu. Nekada se u računovodstvima zapošljavalo sa srednjom stručnom spremom i napredovalo se znanjem. Svjestan sam da je to vrijeme već pomalo zaboravljeno, ali veliki broj tih računovodstvenih radnika je još radno aktivno i ima svoje računovodstvene servise te su svojim znanjem opstali na tržištu. Da li će im se desetak godina ili manje pred mirovinu oduzeti pravo na licenciranje bez obzira na njihovo veliko stručno znanje i oduzeti egzistencija? To bi bilo nepravedno za ljude koji su kroz praksu godinama savladavali računovodstvenu struku. Zato i smatram da je, barem u nekom prijelaznom periodu, potrebno omogućiti i srednjoj stručnoj spremi da pristupi licenciranju. Ako je netko opstao na tržištu 10 godina kao računovođa, bilo bi nepravedno da ostane bez licence ukoliko nema višu stručnu spremu. U prijelaznim odredbama je možda moguće regulirati do koje godine se dozvoljava polaganje sa srednjom stručnom spremom, a nakon toga da mogu polagati samo oni sa višom i visokom stručnom spremom ukoliko je to stvarno potrebno za unaprjeđenje struke. Sada ankete pristigle od savjetničkih kuća pokazuju da se razmišlja omogućavanje računovodstvenim radnicima sa srednjom stručnom spremom da polaže ispit za licenciranog računovođu u koliko imaju određeni broj godina iskustva na računovodstvenim poslovima. Iskreno se nadam da će to razmišljanje biti prihvaćeno.
Ispit za licenciranje
Smatram da je opseg potrebnih znanja za stjecanje licence važno je dobro izbalansirati. Naime, ukoliko je ispit jednako opsežan kao ispit za revizora ili poreznog savjetnika pitanje je zašto bi itko želio polagati ispit za licenciranog računovođu ukoliko može uz isti trud steći prestižnije zvanje, posebno ako je uvjet za pristupanju ispita jednak što se tiče potrebne stručne spreme i iskustva. Napominjem da je revizorima i poreznim savjetnicima prema posebnim propisima koji uređuju te struke također dozvoljeno voditi poslovne knjige za poduzetnika. Pita nje je da li će ta zvanja automatski steći i zvanje licenciranog računovođe.
Pitanje koje se meni osobno postavlja je da li računovođa sa završenim ekonomskim fakultetom ili višom stručnom spremom ekonomskog smjera te sa npr. dvadeset godina iskustva na ”višim” računovodstvenim poslovima u računovodstvenom servisu bi uopće trebao polagati za licencu ili bi mu se licenca trebala automatski dodijeliti. Ukoliko u svom radu pogriješi licenca mu se uvijek može oduzeti.
Osim toga, pitanje je gdje će se ispit polagati, da li pri Ministarstvu financija, na ekonomskim fakultetima i visokim školama ili pri tijelu koje će osnovati eventualna komora licenciranih računovođa. Pitanje je je da li je netko razmišljao o organizaciji ispita koji će se u ovom slučaju trebati provoditi diljem cijele Hrvatske. Računovođa ima velik broj kao i računovodstvenih servisa koji su locirani i u najmanjim mjestima. Da li itko razmišlja o troškovima potencijalnih kandidata i kako da im se omogući polaganje ispita na njemu najbližoj lokaciji. Polaganje ispita i troškovi vezani uz stjecanje zvanja, s obzirom da je isto po sili zakona, ne bi smjelo one iz manjih mjesta dovoditi u nepovoljniji tržišni položaj.
Provođenje edukacija
Iz spominjanih anketa, a i prijašnjih prijedloga koji su se mogli čuti na raznim edukacijama i seminarima vidljivo je da je započela ”borba” savjetničkih kuća (RIF, RRIF, TEB) za provođenje tzv. neobvezujućih edukacija. Osobno se slažem da su računovođama najbliže navedene savjetničke kuće te da iste provode jako kvalitetne edukacije vezane uz obavljanje računovodstvenih poslova. Međutim, s obzirom da se ovo zvanje uvodi po sili zakona, smatram da bio zakonodavac trebao osigurati edukaciju potencijalnih kandidata ili barem izdati literaturu kako bi se polaznici mogli pripremati i bez pohađanja edukacije. Kao i kod polaganja ispita postavljam si pitanje pristupačnosti edukacije svim potencijalnim polaznicima. Da li će npr. računovođa iz Drniša imati isti trošak za edukaciju kao i onaj iz Zagreba ?
Postojeće zvanje ovlašteni računovođa
Možda šira javnost ne zna, ali već dugi niz godina postoji zvanje Ovlašteni računovođa za koju se ispit polagao kod udruge Hrvatski računovođa. Na raznim seminarima sam čuo da to nije bio pravi ispit, da je to bilo pro forme i sl. Moram iznijeti neslaganje sa takvim stavom. Osobno sam ponosni nositelj toga zvanja. Za ispit sam se morao dobro pripremiti. Ispit je bio iz više predmeta koji su obuhvaćali računovodstvo i sastavljanje financijskih izvještaja, trgovačko pravo, poreze, informatiku i informatičke sustave. Predavači su nam bili sa ekonomskog i pravnog fakulteta, u organizaciji RRIF-a . Barem je tako bilo 2004.g kada sam ja polagao. Na prvom roku je prošlo svega 20% polaznika. Sada kada slušam kako se omalovažava moje stečeno zvanje, moram priznati da sam duboko razočaran kao i svi oni koji su ulagali u svoje znanje i polagali taj ispit. Nadam se da će Udruga i RRIF iznaći snage da zakonodavca primora da prizna već stečena zvanja za koje ne sumnjam da su bazirana na temelju prijavljenih programa. Osim toga taj ispit je položio veliki broj računovodstvenih radnika te bi priznavanje njihovih stečenih zvanja skratilo postupak licenciranja.
Tko može imati računovodstveni servis
Jedno od razmišljanja za koji sam doznao iz pristigle ankete je da u računovodstvenom servisu licencirani računovođa treba imati udjel najmanje od 50%. Nadam se da takvo razmišljanje neće prevladati. Ne vidim razlog da licencirani računovođa treba biti ujedno i vlasnik. Zašto netko tko ima organizacijske sposobnosti i kapital ne bi zaposlio licenciranog računovođu i otvorio računovodstveni servis. Osim toga, ukoliko ostane odredba da srednja stručna sprema nije dovoljna ispunjavanje uvjeta za licenciranje to bi oduzelo mogućnost vlasnicima računovodstvenih servisa da zaposle licenciranog računovođu ili pošalju svog radnika na ispit za licencu, te na taj način nastave rad bez gubitka vlasništva nad svojim društvom. Ionako postoje razni ugovori kojima se vlasničko pravo može regulirati, te drugačije urediti isplata dobiti koja neće biti razmjerna vlasničkom udjelu, pa zašto onda ne ostaviti mogućnost da svatko tko može zaposliti licenciranog računovođu otvori računovodstveni servis.
Licenciranje računovodstvenog servisa
Pitanje je da li klijentu računovodstvenog servisa licenca računovođe koji ga vodi stvarno osigurava kvalitetnu uslugu ili bi umjesto licenciranja računovođa trebalo postaviti uvjete koje računovodstveni servis treba ispunjavati kako bi klijent bio siguran da će, bez obzira koji računovodstveni servis ili samostalnog računovođu odabere, dobiti barem onu razinu usluge kojom ispunjava sve zakonom propisane obveze i da je od računovodstvenog servisa moguće naplatiti štetu u slučaju nekvalitetnog vođenja poslovnih knjiga. Bolji računovodstveni servisi već sada imaju solidnu kadrovsku strukturu, ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti prilikom pružanja računovodstvenih usluga i dobro vode računa o informatičkoj infrastrukturi i sigurnosti podataka. Prema mom mišljenju takva polica je jedna od stvari koje bi trebao propisati Zakon o licenciranju. Osim toga, računovodstveni servis bi trebao dokazati da ima odgovarajuću kadrovsku strukturu, da brine o zaštiti osobnih podataka, da provodi mjere sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, da osigurava sigurnosne kopije podataka, da ima procedure postupanja sa poslovnim tajnama, procedure postupanja u slučaju poreznog nadzora i sl. Osobno smatram da takvo licenciranje računovodstvenih servisa i samostalnih računovođa davalo bi puno veće jamstvo korisnicima računovodstvenih usluga nego što ga pruža položeni ispit za licenciranog (ovlaštenog) računovođu.
Opaska autora:
Autor je vlasnik računovodstvenog servisa koji zapošljava 20 radnika od kojih 40 % ima višu ili visoku stručnu spremu od kojih neki imaju i dodatna zvanja (dvoje ovlaštenih računovođa, jedan ovlašteni revizor), dok ostali imaju srednju stručnu spremu i svu edukaciju potrebnu za rad. Stavovi izneseni oko stručne spreme i priznavanje zvanja Ovlašteni računovođa nisu izneseni zbog mogućeg utjecaja na naš daljnji rad, jer je on neupitan bez obzira na uvjete koji mogu biti propisani.
Autor: Božidar Andrija Lukša, ovl.rač. (Objavljeno Lider)